Povećaj slova
Smanji slova
Ispiši sadržaj
Preporuči sadržaj
Zapamti sadržajImamo li slobodnu volju?
Tko upravlja vašim životom? Imate li osjećaj da sami kontrolirate ono što vam se događa ili vam se čini da ste žrtva okolnosti, sudbine ili čudnih sila iz vlastite podsvijesti? Ponašate li se onako kako želite, ili ste često ljuti sami na sebe jer ste se ponašali upravo suprotno onomu što biste htjeli?
Ako ste slični većini ljudi (a vjerojatno jeste), onda vaši odgovori neće biti jednoznačni. Ponekad nam se čini kako u potpunosti upravljamo svojim životom, kako smo gospodari svoje sudbine, a već sljedećeg dana dogodi se nešto nepredviđeno i sami sebi izgledamo kao igračka u rukama sudbine ili kao orahova ljuska koju valovi oceana bacaju tamo-amo. Jedan dan smo ponosni na sebe jer smo se ponašali upravo onako kako želimo i kako nam odgovara, drugi dan bjesnimo jer smo izgubili kontrolu i učinili ono što smo najmanje htjeli.
Što više kontroliramo svoj život, to smo sretniji i produktivniji. I samokontrola kao i mnoge druge stvari uče se kroz život i rijetko ih naučimo u potpunosti. Kontrolu nad svojim životom prepuštamo navikama, drugim ljudima ili sudbini. Ali što prije shvatimo da je odgovornost za vlastiti život uglavnom u našim rukama, to ćemo imati manje problema.
Mnogi su se znanstvenici i filozofi sporili oko pitanja ima li čovjek slobodnu volju ili ne. Pritom su neki uvjereni kako je ljudsko ponašanje manje ili više određeno različitim faktorima izvan samog čovjeka, te da stoga i ne možemo govoriti o pojmovima kao što su slobodna volja ili moralna odgovornost. Ljudskim umom upravljaju isti zakoni koji upravljaju kretanjem bilijarske loptice ili ribe. Ovakvo gledište zastupali su mnogi znanstvenici na području psihologije, primjerice Freud ili Skinner. Freud je mislio da naše ponašanje kontrolira nesvjesni dio ličnosti. Svjesni razlozi su samo racionalizacije kojima pokušavamo učiniti naše ponašanje prihvatljivim. Stoga je svjesna volja samo obična iluzija.
Prema Skinneru, ljudsko ponašanje određeno je nagradama i kaznama iz okoline. Ponašanja koja dovode do nagrada (u najširem smislu riječi) ostaju dok se druga gube i nestaju. I za Skinnera je pitanje slobodne volje irelevantno. Drugi, primjerice Maslow, zastupaju suprotnu poziciju, pa kažu da svako ljudsko biće ima slobodu izbora i da sami biramo između različitih alternativa u svome životu.
Ipak, pitanje ima li čovjek slobodnu volju ili ne, ostalo je dodanas bez odgovora. Zastupnici i jednog i drugog stajališta imaju određene argumente i teško je presuditi tko je u pravu. Većina znanstvenika danas se ipak slaže s time da su ljudi barem djelomično slobodni izabrati što učiniti.
Pitanje je trebamo li uopće odrediti tko je u pravu! Možda nije važno ima li čovjek slobodnu volju, nego vjeruje li čovjek da ima slobodnu volju. Stoga su psiholozi istraživali razlikuju li se po svojoj prilagodbi i načinu života ljudi koji vjeruju kako imaju kontrolu nad svojim životom, od ljudi koji u to ne vjeruju. Dodanas su opisane tri duševne osobine koje su u vezi s količinom kontrole koju opažamo u vlastitom životu.
