Kako droge djeluju na svijest?

Iz knjige: S onu stranu zrcala
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Kako tijelo reagira na drogu ili kako droga obmanjuje mozak?

Najprije jedna izokolna priča:

Prije dosta vremena u nekom sam društvu upoznala jednog šarmantnog gospodina. Upravo je plijenio svojom neposrednošću, inteligencijom i duhovitošću. Rječnik mu je bio bogat; govorio je čisti književni jezik sa zagrebačkim štihom, a viceve je pričao prikladnim dijalektom. Predstavio se kao Ivo. Dva dana nakon toga ugledam ga na TV: u svojstvu predsjednika neke inozemne komisije komentira događaje o kojima je u emisiji bilo riječi. Ivo mu je doista ime; prezime završava na ch. Usput kaže kako je naše gore list: roditelji su mu emigrirali iz Hrvatske još prije nego što se on rodio: "I tako ja nemalom puno prilikam priča po jezik svojego roditeljam, što mi sada budne žalost" - prtlja on, smješkajući se u "neprilikovam", a ja buljim u ekran sve ne vjerujući "vlastitom ušesima". Naknadno shvatim. Želiš li nekoga obmanuti - ponašaj se kao on, govori kao on, odijevaj se kao on. Kad zadobiješ njegovo povjerenje - igra je u tvojim rukama; prikupljanje informacija je tek prvi korak. Dok žrtva shvati o čemu se radi bude već jako kasno.

Kakve to veze ima s drogom? Itekakve! Droga radi potpuno istu stvar: neopaženo ti se infiltrira u mozak, iskoristi te, a ponekad i ubije.

Naime, mozak i sam proizvodi različite supstance - isključivo za svoje potrebe. Ima tu tvari koje služe za prijenos živčanih impulsa s jedne stanice na drugu, pa tvari koje organizam opuštaju, koje ga pobuđuju i potiču, koje potpomažu boljem raspoloženju, koje smanjuju bol - cijela priručna drogerija. Mozak ima kontrolu nad ključevima skladišta i istrošene zalihe redovito obnavlja potrebnim količinama. I onda dođe lopov s kopijama ključeva. Ključevi mu ne služe da bi nešto iz skladišta uzimao, već da bi dodavao. Isprva mozak ništa ne primjećuje, ne čini mu se da se zbiva išta neobično. Kad sljedeći put dopremi pred skladište pošiljku svojih proizvoda, jedino što može jest ustanoviti kako je skladište - već puno. Tako sutra, tako prekosutra... Naposlijetku, ne preostaje mu ništa drugo, nego da - obustavi vlastitu proizvodnju (a poštene proizvođače pošalje na čekanje!). Konkurencija proizvodi brže i više, i tako sve više stvara o sebi ovisnost i - određuje pravila igre. Ne samo da proširuje skladišni prostor, kojeg onda valja popunjavati sve većim količinama droge, nego joj to postaje strašću zbog koje zanemari sve ostalo. S druge strane, zbog neupotrebe, vlastita postrojenja počinju hrđati i propadati.

Sama želja da se sve to prekine sada više nije dovoljna, ali je potrebna kao prvi korak. Bez ovih se tvari ne može živjeti, a sad, kad je konkurencija protjerana i skladišta ispražnjena, najveće, jako jake muke traju dok mozak ne uspije rekonstruirati i sanirati svoje proizvodne pogone. (A valjda vam je jasno da nema sanacije bez pomoći izvana.) No, to je cijena kojom se plaća nepromišljenost.

Objašnjenje riječi:

lopov, konkurencija = droga;

ključevi skladišta = molekularna struktura.

 - utori na receptorima - prijemnicima - (tj. bravi) odgovaraju utorima što ih imaju prirodne supstance, npr. endorfin (ključevi). Opaka droga, npr. heroin ima slične takve utore i bez problema zauzme sva mjesta u receptorima.

-  popunjavanje skladišta sa sve većim količinama = tolerancija (da bi se dobili željeni efekti droge, potrebne su sve veće pa, dakle, i sve skuplje količine.)

-  ispražnjena skladišta = apstinencijska kriza

-  nepromišljenost = teška glupost

Za one kojima je draža čista znanost

Psihoaktivne droge utječu na živčani sustav promjenom učinka neuroprijenosnika u mozgu. To biva na dva načina: droge te učinke mogu olakšavati (pojačavati) ili inhibirati (kočiti).

Neuroprijenosnik je tvar koja na sinapsi omogućuje prijenos informacija s jedne živčane stanice (presinaptičkog neurona) na drugu (postsinaptički neuron), odnosno na mišić ili žlijezdu.

Droge koje izazivaju isto djelovanje kao i određeni prijenosnik (kažemo da oponašaju njegovo djelovanje) i tako pojačavaju efikasnost sinaptičkog prijenosa, nazivamo agonistima. Droge koje blokiraju aktivnost specifičnog neuroprijenosnika zovu se antagonisti. Agonisti i antagonisti djeluju u četiri faze prijenosa tako da:

  • mijenjaju proizvodnju ili sintezu neuroprijenosnika
  • mijenjaju količinu neuroprijenosnika koju neuron zadržava ili otpušta
  • mijenjaju učinak neuroprijenosnika ne receptore drugog neurona
  • blokiraju inaktivaciju neuroprijenosnika u sinapsi

Evo nekih primjera koji to mogu pojasniti:

Prva faza: Proizvodnja ili sinteza

Pacijenti koji boluju od Parkinsonove bolesti imaju smanjenu aktivnost stanica koje proizvode dopamin. Zbog toga u terapiji obično koriste lijek zvan L-DOPA jer se on u mozgu pretvara u dopamin. Ovaj lijek proizvodi, dakle, ono što mozak ne može i tako smanjuje u pacijenata drhtanje, ukočenost i teškoće u kretanju.

Druga faza: Zadržavanje ili otpuštanje

Otrov pauka Crna udovica pojačava otpuštanje neuroprijenosnika acetilkolina. To dovodi do viška acetilkolina u postsinaptičkom neuronu što dovodi do pojačanoga stimulativnog učinka.

Treća faza: Primanje

Neke droge imaju molekularnu strukturu vrlo sličnu strukturi neuroprijenosnika. Tako je nikotin sličan acetilkolinu i, kada ispuni receptore acetilkolina, proizvodi slične efekte (pojačanu stimulaciju). Takve se droge nazivaju receptorskim agonistima.

Neke druge droge su dovoljno slične neuroprijenosniku da zauzmu isto mjesto u receptoru kao i on, ali i dovoljno različite da ne izazivaju reakciju u postsinaptičkom neuronu. Ali dok god su prisutne u receptoru, priječe "pravog" neuroprijenosnika u njegovu djelovanju. To su receptorski antagonisti.

Neki slučajevi shizofrenije prouzročeni su pretjeranom količinom dopamina, tako da se pacijentima daju lijekovi koji djeluju kao receptorski antagonisti. Oni popunjavaju receptor i blokiraju stvaranje dopamina - tako se smanjuju najjači simptomi bolesti.

Četvrta faza: Inaktivacija

Nakon što neuroprijenosnik prenese svoju poruku preko sinapse, neuron, s kojeg je informacija poslana u normalnim okolnostima, reapsorbira višak molekula neuroprijenosnika. Ako višak nije uklonjen, neuron koji prima informacije nastavlja reagirati kao da stalno prima nove informacije. Tako, primjerice, kokain blokira reapsorpciju dopamina i norepinefrina i tako pojačava njihovo djelovanje na promjenu raspoloženja pa se javlja euforija.

Dakle, povećana energija koja se obično pripisuje drogi nije posljedicom same droge, nego činjenice da pod utjecajem droge mozak počinje pojačano koristiti vlastite zalihe energije. Kad učinak droge oslabi, smanjenje energije izaziva relativno slabljenje moždanih funkcija raspoloženja. Osoba je tada jako motivirana da ponovno postigne stanje povišene energije i dobra raspoloženja uzimajući novu, najčešće jaču dozu droge.