Otvorenost uma

Iz knjige: Tko su dobri ljudi
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Što je otvorenost uma?

Kada su upitali perzijskog filozofa kako je stekao toliko znanje, odgovorio je: Tako što nisam bio suviše ponosan postavljati pitanja kad nešto nisam znao.

Istraživanja pokazuju da većina ljudi ima sklonost tražiti i uočavati one činjenice koje potvrđuju njihova već postojeća mišljenja. Ako doznaju nešto što je u suprotnosti s njihovim mišljenjem, oni to jednostavno zaborave, ne pridaju tome važnost ili na neki način omalovaže (Tko zna je li to istina? Ma tim novinama se ne može vjerovati i sl.) Za razliku od njih, ljudi otvorena uma pažljivo traže i razmatraju sve bitne činjenice prije nego o nečemu donesu mišljenje.

Dakle, otvorenost uma odnosi se na spremnost da aktivno tražimo informacije koje su u suprotnosti s našim uvjerenjima, planovima ili ciljevima i da ih kritički razmotrimo ako su dostupne. To ne znači da smo neodlučni, kolebljivi ili da nemamo svoje mišljenje. Kada osoba otvorenog uma pažljivo razmotri sve činjenice ona je tada sigurna u svoje mišljenje i postupa u skladu s njim.

Suprotnost otvorenosti uma je pristranost, tj. sklonost da uočavamo dokaze i procjenjujemo ih tako da se uklapaju i podržavaju naša postojeća mišljenja i uvjerenja. Pritom se većina ljudi drži svojih mišljenja i uvjerenja čak i kad je suočena s brojnim i jakim dokazima u suprotno sve dok može naći bar jedan, makar i vrlo slab dokaz u prilog svog mišljenja.

U Drugom svjetskom ratu Staljin je uporno insistirao na vjerovanju kako Hitler neće napasti Sovjetski Savez, iako su stizale vijesti o masovnim pokretima njemačke vojske na granici. Dakle, Staljin je imao dovoljno dokaza koji su išli protiv njegovog mišljenja. Ali nije ih htio kritički razmotriti i uzeti u obzir.

Ni mi drugi nismo puno bolji. Bar kad je kritičko mišljenje u pitanju! Ne ubijamo se baš od razmišljanja. Obično prihvatimo ono što nam na prvi pogled izgleda smisleno i točno. A točno i smisleno nam izgleda ono što se već slaže s našim postojećim mišljenjem i stavovima. I tako - ukrug.

 Većina ljudi je pristrana, iako neki više od drugih. I svi mislimo kako su oni drugi pristraniji. Pritom su neki od nas u pravu!

Kakva je osoba koja kritički misli?

  • Ulaže dodatni napor tražeći i razmatrajući podatke koji se ne slažu s onim što trenutno vjeruje
  • Kad važe argumente za i protiv nečega malo više pažnje posvećuje argumentima koji su protiv njenog trenutnog uvjerenja
  • Izgrađuje kod sebe spremnost da promijeni svoje mišljenje ukoliko se skupi dovoljno dokaza protiv njega

Zašto je dobro kritički misliti

Kritički misliti očito nije lako. I zašto bismo se uopće trudili? Koja je korist od toga? Zašto jednostavno ne bismo vjerovali u ono što nam se sviđa? Zašto bismo se preispitivali?

Zato što nam kritičko mišljenje služi kao zaštita od samoobmane, od pristranosti kojoj smo izgleda svi prirodno skloni. Posebno zato što smo po svemu sudeći osoba koju je najlakše prevariti - mi sami.

Osobe koje kritički misle neće se tako lako pokolebati i pasti u bed zbog jedne stvari koju čuju ili im se dogodi. U slučaju da ste pročitali neki članak sličan ovom dolje, mogli ste se vrlo lako uznemiriti - ako niste skloni bar malo kritički razmisliti.

Osobe koje kritički misle otpornije su na sugestiju i teže ih je izmanipulirati. Sposobnije su predvidjeti kako će se drugi ljudi ponašati i manje su sklone projekciji, tj. manje su sklone zatvarati oči pred svojim lošim osobinama ali ih onda vide u drugima koji ih možda i nemaju.

I na kraju - osobe koje kritički misle bolje izlaze na kraj sa stresom. Ako ste pažljivo pročitali ono o raku kože i solarijima - bit će vam jasnije zašto.

Malo povijesti

O važnosti otvorenosti uma i kritičkog razmišljanja govorili su i pisali mnogi znanstvenici i filozofi kao što su Konfucije, Sokrat, Francis Bacon, John Stuart Mill, John Dewey i mnogi drugi.

Tako je Sokrat govorio da dobra rasprava može postojati samo ako su ljudi otvorenog uma i ako su spremni slijediti istinu gdje god ih vodila. Također bi trebali vjerovati u iskrenost i dobru volju sugovornika i biti u nekoj mjeri u prijateljskim odnosima.

No, mnogi su naglašavali da to nije jednostavno jer zahtijeva da budemo svjesni sami sebe i priznamo vlastite pogreške - a to izgleda nitko neće.  Aristotel je u svojoj Politici napisao da su ljudi općenito loši u procjenama samih sebe, a još prije njega Konfucije  je izjavio da je tražio, ali nije uspio pronaći nijednu osobu koja je spremna priznati svoje greške i okriviti za njih samu sebe. Niti jednu!

Malo znanosti

Deanna Kuhn je u svom istraživanju ispitala 160 ljudi i dala im priliku da pokažu sposobnost argumentiranja svog mišljenja. Prikupila je veliku količinu podataka a zaključak cijele priče je prilično sumoran: većina ljudi ne može, čak i kad ih se na to potiče, pokazati vještinu zaključivanja i argumentiranja. (Dio intervjua koji je koristila možete vidjeti u vježbi Znate li kritički misliti i provjeriti ide li vama bolje).

Tako, kad ih se pita, većina ljudi ima svoje mišljenje o nekoj temi kao što je, primjerice, zašto neka djeca markiraju iz škole. Tipično mišljenje o ovom problemu jest da djeca markiraju iz škole zbog nedovoljne roditeljske discipline. No kad se od njih traži da argumentiraju svoje mišljenje i daju neke dokaze - preko polovini ispitanika to uopće nije uspjelo, tj. nisu uspjeli dati niti jedan argument ili dokaz. Govorili su puno stvari, ali te stvari nisu bile nikakav, a kamoli dobar dokaz. Ovi ljudi nisu potpuno nesposobni za elementarno logično zaključivanje, ali nemaju ideju o tome što uopće znači dokaz i što bi se uopće moglo smatrati prihvatljivim dokazom kad se radi o nekoj složenoj pojavi poput markiranja iz škole.

Kritičko razmišljanje nije nešto što ljudi čine prirodno, sami po sebi. Poput baleta - to je nešto što je teško naučiti. Trčati je prirodno, i plesati u diskoklubu je u velikoj mjeri prirodno. Ali plesati balet možemo tek nakon mnogo, mnogo godina upornog i mukotrpnog rada. Evolucija očito nije mislila da bismo trebali hodati na vrhovima prstiju, a niti da bismo trebali previše kritički misliti i gubiti vrijeme pokušavajući učiniti stvari boljima nego što jesu. I tako su ljudska bića postala logična taman toliko koliko im je trebalo da prežive.

No je li to vama dosta? Želite li samo preživjeti?