Vrste i učinci psihoaktivnih droga

Iz knjige: S onu stranu zrcala
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Alkohol

U malim količinama alkohol je prava društveno-čudotvorna droga jer smanjuje inhibicije i čini ljude mnogo društvenijima. Umjerena količina alkohola može skupinu potpunih stranaca pretvoriti u živahne, dobro raspoložene prijatelje.

Stoga mnogim ljudima svrstavanje alkohola u skupinu depresiva izgleda čudno. Pa svatko tko malo popije postaje življi i veseliji, a ne smireniji! No to je samo naizgled tako. Naime, pijanac postaje živahniji jer je usporena moždana aktivnost koja kontrolira procjene i inhibicije. Potrebe koje ljudi osjećaju trijezni, pod utjecajem alkohola će i pokazati. Tako će neki postati agresivniji, drugi spremniji pomoći, a treći više govoriti o sebi ili biti spremniji na seks. Ovo zadnje jako dobro znaju muškarci (iako vjerojatno nisu čitali nikakva istraživanja) koji pokušavaju nagovoriti svoje nove partnerice da na prvom sastanku popiju malo više alkohola. (A možda i nije stvar u tomu da ih žele lakše svladati već da izazovu kod njih amneziju za ono što slijedi. Kod muškaraca, naime, alkohol pojačava želju, ali mu je učinak na izvedbu  - tragičan). Kako, dakle, (još) djeluje alkohol:

Alkohol usporuje djelovanje simpatičkog živčanog sustava: reakcije se usporuju, jezik se zapliće, kretnje su nespretne.

Alkohol smanjuje kritičnost, pa tako, primjerice, čovjek vjeruje kako može (i dalje) dobro voziti, bez posrtanja hodati po crti i održavati ravnotežu na jednoj nozi. (Ma dobro, vjerujemo vam da vi možete!)

Kada su trijezni, mnogi vozači vjeruju da nije dobro voziti pod utjecajem alkohola i govore kako oni to neće činiti. No kada se napiju, njihovo moralno rasuđivanje postaje nezrelo i gotovo svi sjedaju u automobil čak i nakon što su bili podvrgnuti alkotestu i nakon što im je rečeno da su pijani.

Alkohol utječe i na memoriju. Doduše, alkohol neće smanjiti vaše kratkoročno pamćenje tako da ćete i dalje moći na tridesetak sekundi zapamtiti nečije ime ili telefonski broj. Alkohol neće oštetiti ni vaše postojeće dugoročno pamćenje. Ali alkohol će poremetiti procesiranje tj. pospremanje tekućih informacija u dugoročno pamćenje. Drugim riječima, kada se otrijeznite vjerojatno se nećete sjećati mnogo čega od onog što se zbilo kada ste bili pijani. (Što je dakako velika šteta.)

Ljudi se često pitaju može li alkohol trajno oštetiti mozak. Za kronične alkoholičare ovakva opasnost nije zanemariva. Oko deset posto osoba koje zatraže pomoć zbog alkoholizma imaju neko oštećenje mozga.

No ako pijete samo povremeno, u društvu, istraživanja pokazuju da se nemate čega bojati. Galoni alkohola koje prosječna osoba (češće muškarac nego žena) popije u svom životu ne utječu štetno na njegove kognitivne sposobnosti, sve dok ne počne redovito piti žestoka alkoholna pića.

Alkohol smanjuje svjesnost o sebi. Ljudi koji se ne žele suočiti sa svojim neuspjehom ili nekim nedostatkom, skloniji su alkoholu. Liječnici u nacističkim logorima koji su odabirali ljude za plinsku komoru često su to činili pijani ili bi se nakon toga napili. (Ali to im nije nikakva olakšavajuća okolnost.)

Alkohol usmjeruje pažnju na trenutnu situaciju i odvlači pažnju od posljedica u budućnosti. Na taj način, pod utjecajem alkohola, osoba može učiniti nešto što inače trijezna nikada ne bi. Američki studenti (a vjerojatno i ostali), manje koriste prezervative kada su pod utjecajem alkohola, a u slučaju seksualnog nasilja 89 posto nasilnika i 70 posto njihovih žrtava je prije toga konzumiralo alkohol.

Barbiturati

Barbiturati ili trankvilizatori imaju djelovanje slično alkoholu. Oni smiruju aktivnost simpatičkog živčanog sustava pa se neki od njih (Nembutal ili Seconal) ponekad koriste kao sredstva za spavanje ili smanjenje anksioznosti. Veće količine mogu oslabiti pamćenje i mišljenje. U kombinaciji s alkoholom smanjenje aktivnosti simpatičkog živčanog sustava može biti smrtonosno. Mnogi ljudi su umrli kada su nakon veće količine alkohola popili tabletu za spavanje. I bez alkohola veće doze mogu izazvati smrt, pa su ovo droge koje mnogi koriste pri pokušaju samoubojstva.

Opijati

Opijum i njegovi derivati, morfij i heroin, također smanjuju živčanu aktivnost. Zjenice se sužuju, disanje usporuje i osoba postaje letargična. Na nekoliko sati osjećaj sreće zamjenjuje dotadašnju bol i anksioznost. No cijena za ovo zadovoljstvo nije mala. Potreba za heroinom postaje nepodnošljiva, za isti učinak potrebne su sve veće i veće doze, a mnogi umru zbog predoziranja.

Opijati su vrlo korisni u medicini zbog toga što uspješno smanjuju bol, ali njihova sposobnost da mijenjaju stanje svijesti i smanje anksioznost dovela je do široke ilegalne potrošnje. Opijum sadrži različite kemijske supstance, uključujući morfij i kodein. Kodein (koji je uobičajeni sastojak preparata protiv boli i kašlja) relativno je blag u svom djelovanju. Morfij i njegov derivat heroin mnogo su jači. Ilegalno se prodaje uglavnom heroin, jer ga je zbog veće koncentracije moguće lakše sakriti i prokrijumčariti.

Heroin

Heroin se može ubrizgati, pušiti ili inhalirati. U samom početku ova droga dovodi do vrlo ugodnih osjećaja. Iskusni korisnik već minutu - dvije nakon intravenozne injekcije osjeća specifično uzbuđenje koje neki uspoređuju s orgazmom. Mladi ljudi koji udišu heroin izjavljuju kako pritom zaboravljaju sve svoje probleme. Osjećaju se potpuno zadovoljenima, bez ikakvih potreba.

Promjene u svijesti izazvane heroinom nisu posebno dramatične. Nema uzbudljivih mentalnih slika niti osjećaja da se nalazimo u nekomu drugom svijetu. Ono što se događa jest promjena raspoloženja - euforija i smanjenje anksioznosti. Kako je ovakva promjena raspoloženja vrlo ugodna, upravo ona potiče ljude na češće uzimanje heroina.

Bez obzira na to što efekti izgledaju prilično slabi, heroin je droga kod koje brzo i lako nastaje fizička ovisnost. Pušenje i inhaliranje dovode do povećanja tolerancije, no i ovi načini uzimanja heroina više ne dovode do željenih učinaka. U pokušaju da ponovno postigne željene učinke, osoba obično počinje ubrizgavati heroin pod kožu, a kasnije i izravno u venu. Kad je jednom počelo ubrizgavanje u venu, potrebne su sve veće i veće doze da bi se učinak održao na istoj razini. Kada osoba ne uzme drogu, javljaju se vrlo intenzivni neugodni simptomi koji uključuju groznicu, znojenje, povraćanje i glavobolje. U toj fazi osoba počinje koristiti heroin ne zato da bi se osjećala ugodno, nego da bi izbjegla neugodu.

Prosječna životna dob kroničnog uživatelja heroina jest 40 godina.

  • Smrt od pretjerane doze uvijek je moguća jer je heroin koji se prodaje na ulici različite koncentracije i osoba nikad ne može znati koliko je uzela. U ovom slučaju smrt nastupa od gušenja zbog prestanka funkcije centra za disanje u mozgu.
  • Uživanje heroina povezano je i s velikim problemima u osobnom i društvenom životu. Kako je ova droga dosta skupa mnogi pribjegavaju različitim kriminalnim aktivnostima kako bi došli do nje.
  • Zbog nesterilizirane igle nije zanemariva ni opasnost od različitih infekcija (AIDS, hepatitis).

Stimulatori

Stimulatori su droge koje dovode do stanja fiziološke i mentalne pobuđenosti. Najčešće korišteni stimulatori su kofein, nikotin, amfetamini i kokain. Stimulatori ubrzavaju tjelesne funkcije - ritam disanja i otkucaja srca se ubrzava, zjenice se šire, apetit se smanjuje (zbog povećanja količine šećera u krvi). Stoga ljudi uzimaju ove droge kako bi ostali budni, izgubili na težini, poboljšali raspoloženje ili sportske rezultate. No ni ovdje učinci nisu besplatni. Kad djelovanje droge prestane, osoba postaje umorna, razdražljiva, depresivna a česte su i glavobolje.

Kokain

 Kokain je supstanca koja se dobiva od listova biljke koke koja raste u Južnoj Americi. Prije mnogo godina bila je sastojak i Coca Cole koja se na početku i prodavala kao tonik koji okrepljuje i oživljuje. Lišće koke i danas se koristi u spravljanju Coca Cole ali je kokain, dakako, prije toga ekstrahiran. Iako je kokain ilegalan, jako skup, opasan i izaziva ovisnost, u prilično je širokoj upotrebi.

Kada se žvaču listovi koke, samo mala količina kokaina ulazi u krv, i to postupno (ovisno o brzini žvakanja). Negativni učinci ovakvoga uživanja kokaina su neznatni. No kada je kokain prerađen tako da se ušmrkava, puši ili unosi direktno u krv rezultat je "napad" euforije koji traje od 45 minuta do dva sata. Osim što je u povišenu raspoloženju, osoba ima osjećaj povećanih sposobnosti i postignuća. Pod utjecajem droge postaje uvjerena kako misli puno kvalitetnije i kako sve može učiniti puno bolje nego prije. No najčešće precjenjuje i svoje sposobnosti i kvalitetu svog rada. Kako ova euforija istroši količinu dopamina, serotonina i norepinefrina u mozgu (regulatori raspoloženja), nakon što prestane utjecaj droge javlja se depresija. Kokain dovodi također do privremene "eksplozije" energije, ali kad njegovo djelovanje prestane osoba se osjeća fizički iscrpljenom. Često uzimanje kokaina u većim dozama može dovesti do zastrašujućih halucinacija (osoba osjeća da joj insekti gmižu ispod kože).

Redovno uzimanje kokaina dovodi do ovisnosti. Ljudi (a i životinje) koji uživaju kokain mogu doživljavati emocionalne poremećaje, sumnjičavost, grčeve, srčane napade ili probleme u disanju. Kokain također može povećati vjerojatnost agresivnih reakcija.

Majmuni koji su postali ovisni o kokainu bili su spremni pritisnuti polugu 12000 puta da bi dobili jednu injekciju kokaina.

Amfetamini

Amfetamini su sintetičke droge koje su se jedno vrijeme prodavale na liječnički recept. Koristili su ih sportaši (primjerice dugoprugaši), studenti kako bi ostali duže vremena budni učeći za ispit, te mnogi debeli ljudi kako bi smršavili. Amfetamini dovode do prave eksplozije energije, budnosti i samopouzdanja. Osobi koja je pod utjecajem amfetamina čini se da može osvojiti cijeli svijet, riješiti bilo koji problem i postići svaki cilj. Lijepo zvuči i vjerojatno biste najradije odmah pokušali. No, ne isplati se jer - nije točno. Istraživanja pokazuju da osobe pod utjecajem amfetamina ništa bolje ne rješavaju probleme niti kompleksne kognitivne zadatke nego kada su u uobičajenu stanju.

Ukoliko se uzimaju samo povremeno i u malim dozama, amfetamini ne izazivaju nikakve loše efekte. No problem je u tomu što se ljudi na amfetamine brzo navikavaju, pa su im za isti učinak potrebne sve veće i veće doze. Ako osoba počne redovito uzimati velike doze pojavljuje se neutemeljena sumnjičavost. Čini joj se da svi bulje u nju ili da nešto govore iza njezinih leđa. Neki ljudi počinju zamišljati različite objekte na svojoj koži, ponavljati besmislene pokrete ili misli.

Nakon što učinak velike količine amfetamina počinje slabiti, osoba obično pada u depresiju koja može biti tako jaka da nisu rijetki ni (ponovljeni) pokušaji samoubojstva. Zloupotreba amfetamina može izazvati i oštećenja mozga.

Nikotin

Nikotin je psihoaktivni sastojak duhana. Vjeruje se kako je to jedna od supstanci o kojoj je najlakše stvoriti ovisnost. Usporedbe radi, od deset ljudi koji počnu pušiti, devet ih postane ovisnima, a od šest onih koji probaju kokain - nakvači se jedan. Isto tako, jedan postane alkoholičar od deset onih što eksperimentiraju s alkoholom.

Halucinogeni

Halucinogeni su psihoaktivne droge koje mijenjaju opažanje i izazivaju vrlo žive predodžbe. Ove droge obično izazivaju promjene u opažanju i izvanjskog i unutarnjeg svijeta. Uobičajeni podražaji iz okoline izgledaju kao novi. Tako zvukovi i boje mogu izgledati potpuno različiti nego inače. Opažanje vremena je tako izmijenjeno, da minute mogu izgledati poput sati. Osoba može doživjeti zvučne, vidne i taktilne halucinacije i imati problema u razlikovanju sebe od okolnog svijeta.

Neki halucinogeni su prirodne supstance kao meskalin, dok su drugi sintetički poput PCP-a (anđeoski prah) i LSD-a.

Aktivni sastojak pejotla - meskalin - izolirao je Hefter još 1896. godine. To je bio prvi kemijski homogeni halucinogen što je omogućilo sustavno proučavanje halucinacija koje izaziva. Kakve učinke izaziva meskalin?

Unošenje meskalina u organizam dovodi do širenja zjenica i usporavanja pulsa. Na psihičkom planu javljaju se vrlo žive, blještave, intenzivno obojene i promjenljive vizije. Kod manje prijemčivih osoba vizije se svode na dekorativne i geometrijske crteže, dok su kod drugih obogaćene novim sadržajima i poprimaju karakter egzotičnih pejzaža, životinja ili animiranih scena. Ove vizije obično izazivaju veliko estetsko zadovoljstvo i javljaju se u stanju bistre i budne svijesti i potpune kritičke kontrole, pa čovjek može savršeno opisati vlastite dojmove i imaginarne prizore kojima prisustvuje i to slijedom kojim se odvijaju pred njegovim očima te ih dugo zadržati u sjećanju.

U prvoj i najintenzivnijoj fazi opijenosti meskalinom nastupa lagana razdraženost s pretjeranim osjećajem euforije. Nešto kasnije javlja se slaba

depresija s tendencijom ka obamrlosti. Mogu se javiti i umanjena pažnja, rastresenost, te gubitak pojma o vremenu.

Ukupno trajanje opijenosti, koje ponekad prestaje gotovo trenutno, varira od četiri do osam sati i ne ostavlja nikakav neugodan trag.

LSD

LSD je supstanca bez boje, okusa i mirisa koja već u vrlo malim dozama izaziva halucinacije. Neke osobe imaju vrlo žive halucinacije boja i zvukova, dok druge doživljavaju mistična ili polureligijska iskustva. Emocije koje izaziva LSD variraju od euforije, preko ravnodušnosti do panike.

Iako kod različitih ljudi postoje razlike u halucinacijama pod utjecajem LSD-a, mogu se uočiti neke sličnosti. Doživljaj obično počinje nekim jednostavnim geometrijskim oblicima, poput rešetke, paukove mreže ili spirale. Nakon toga pojavljuju se smislenije slike; neke od njih kao da su u tunelu ili dimnjaku, a mogu uključivati i odigravanje emocionalnih doživljaja iz prošlosti. Na vrhuncu halucinacija ljudi često osjećaju kao da su odvojeni od tijela i doživljavaju halucinacije kao stvarnost. Stoga u takvim trenucima postoji opasnost da će biti zahvaćeni panikom, ili da bi mogli sami sebi nauditi.

  • LSD dovodi do poremećaja u procjeni realnosti. Osoba se počinje ponašati iracionalno i dezorijentirano, a ponekad ju hvata panika tako da osjeća kako ne može kontrolirati svoje misli i osjećaje. U ovakvu stanju ljudi mogu učiniti nešto pogibeljno, primjerice, skočiti s velike visine i poginuti.
  • Mogućnost neugodnog iskustva uvijek postoji čak i u onih osoba koje su uvijek imale samo ugodna iskustva.
  • Danima, tjednima, mjesecima pa i godinama nakon uzimanja LSD-a osoba može imati nagle kratkotrajne iluzije ili halucinacije slične onima pod utjecajem droge. Kako se LSD potpuno eliminira iz organizma već nakon četiri sata, radi se vjerojatno o sjećanjima iz prošlih iskustava.

PCP

Ova droga može izazvati halucinacije, ali također izaziva osjećaj odvojenosti od  tijela - prikladno za one koji njime ionako nisu zadovoljni. PCP je sintetiziran 1956. godine kao opći anestetik. Njegova prednost bila je u tomu da je mogao eliminirati bol bez dubokoga besvjesnog stanja. No legalna proizvodnja ubrzo je obustavljena nakon što su liječnici otkrili da PCP u mnogih pacijenata dovodi do uznemirenosti, halucinacija i stanja sličnog shizofreniji.

Sastojci ove droge vrlo su jeftini, i jednostavno ju je proizvesti po principu sam svoj majstor. (U ovom poglavlju nemamo uobičajeni praktični vodič, pa vam nemamo gdje napisati recept). Zbog toga se često koristi kao dodatak mnogim skupljim psihoaktivnim drogama. PCP se najčešće puši ili ušmrkava, iako se može uzimati i u obliku tablete ili tekućine.

U malim dozama PCP dovodi do neosjetljivosti za bol i stanja sličnog umjerenom pijanstvu. Osoba postaje zbunjena, dezinhibirana i ima lošu psihomotornu koordinaciju, tj. nespretna je. Za razliku od LSD-a, osoba koja uzima PCP nije u stanju opažati svoje stanje izazvano drogom i često ga se poslije ne sjeća.

Kanabis

Kanabis je biljka koja se zbog svojih psihoaktivnih učinaka uzgaja već više od 5000 godina. U Evropi i Americi najčešće se koriste osušeni listovi i cvjetovi zvani marihuana, dok se na Srednjem istoku koristi izlučena smola biljke zvana hašiš.

Marihuana

Glavni aktivni sastojak marihuane je THC (složena organska molekula delta-9-tetrahydrocannabinol). Marihuana se obično puši, ali se može i piti pomiješana s čajem ili jesti pomiješana s hranom. Pušenjem droga dospijeva u mozak već za sedam sekundi i ima jači učinak nego ako se uzme u hrani. U hrani je njezin učinak mnogo sporiji i razmjerno nepredvidljiv.

Kao što je to slučaj i kod alkohola, reakcija na marihuanu ima dvije faze. U prvoj marihuana opušta, smanjuje kočnice i može dovesti do euforije. Nakon ove faze obično slijedi smirenost i spavanje. Marihuana djeluje i kao blagi halucinogen pojačavajući osjetljivost za boje, zvukove, okuse i mirise. Javlja se stanje ugode, mijenja se procjena prostora i vremena te opažanje ljudi.

No nisu svi doživljaji izazvani marihuanom uvijek ugodni. Oko šesnaest posto osoba koje redovito uživaju marihuanu često doživljuju anksioznost, strah i zbunjenost, a jedna ih trećina povremeno doživljuje akutnu paniku, halucinacije i neugodne iskrivljene percepcije vlastita tijela.

Svakodnevno uživanje marihuane dovodi do fizičke i psihičke letargije. Oko trećina takvih osoba pokazuje znakove blage depresije, anksioznosti i razdražljivosti.

Na doživljaj u velikoj mjeri utječe situacija i očekivanja osobe. Ako je osoba zabrinuta i deprimirana, marihuana može ove osjećaje još pojačati. No ljudima koji boluju od glaukoma ili imaju intenzivne mučnine kao posljedicu kemoterapije, marihuana može donijeti olakšanje.

Iako danas mnogi govore da bi upotreba marihuane trebala biti legalizirana, kao što je to učinjeno recimo u Nizozemskoj, nije naodmet napomenuti još neke njezine negativne posljedice.

  • Marihuana slabi motornu koordinaciju, sposobnost opažanja i vrijeme reakcije koji su nužni za vožnju automobila i upravljanje različitim strojevima.
  • Marihuana ometa pamćenje i otežava dosjećanje informacija koje smo naučili svega nekoliko minuta prije.
  • Dugotrajno uživanje marihuane smanjuje količinu muških seksualnih hormona i sperme, a oštećuje pluća više nego "obično" pušenje.