Iz(o)državanje muža
Esther Vihlar u svojoj, munjevito rasprodanoj, a kao što ćete uskoro vidjeti i prilično zastarjeloj knjizi intrigantnog naslova Dresirani muškarac piše:
Ne treba posebno naglašavati da su sve pronalaske i otkrića na svijetu učinili muškarci, bilo da je riječ o elektricitetu, aerodinamici, ginekologiji, kibernetici, mehanici, kvantnoj fizici, hidraulici ili nauci o porijeklu. Muškarci su otkrili i načela dječje psihologije, prehrane dojenčeta ili konzerviranja hrane. Čak i promjene ženske mode, pa i nešto tako banalno kao što je iznalaženje novih jelovnika i nijansi okusa, tradicionalno su u rukama muškaraca..... Žene očito dopuštaju da muškarci za njih rade, da za njih misle i da za njih snose odgovornost. Jer, što je muškarac? Muškarac je biće koje radi. Tim radom hrani sebe, svoju ženu i djecu svoje žene. Žena je, naprotiv, biće koje ne radi (ili samo uzgredno). Najveći dio svoga života ne hrani ni sebe ni svoju djecu, a kamoli svog muža.
No, što se zbiva kada je situacija upravo obrnuta? Kada žena radi i time (ipak) hrani sebe, svoju djecu i oca svoje djece (tj. svoga muža, najčešće)? Rečeno odmah, ukratko: svaki odrasli i koliko-toliko normalni muškarac teško će podnositi takvu situaciju. Pretpostavka je, ipak, da je otac obitelji samo privremeno bez posla (npr. postao je tehnološki višak). Naime, vrlo je vjerojatno da mu ni jedna žena koja drži do sebe ne bi dopustila takav status od početka i zauvijek.
Pažljiva će hraniteljica obitelji, dakle, svakako nastojati da svojem mužu umanji osjećaj jadnosti i beskorisnosti (nema smisla da se i kod kuće osjeća kao tehnološki višak!) i za svaki mu dan prirediti popis aktivnosti koje će obaviti kod kuće. Problem, međutim, može biti u tome što poslove poput pospremanja, pranja (poda, posuđa, rublja, prozora, djece itd.) i, mnogima najdražeg - glačanja, muškarci tradicionalno ne tretiraju kao poslove. Žene ih, naime, obavljaju u svoje slobodno vrijeme tj. za razonodu. (A dobro je poznat utjecaj razonode na psihofizički integritet ženine ličnosti. Žene žive duže!) Također, ni sve ono što se uobičajeno podrazumijeva pod pojmom bavljenja djecom nije baš neki posao prikladan muškom egu, a osobito stresu kojem je u takvoj situaciji izložen. (I djeca također.)
To što je kod kuće nipošto ne znači da se muškarac smije zapustiti. Naprotiv. Svježe oprana kosa (ako je ima), obrijanost, namirisanost, te uredni nokti (pri ribanju zagorjelih posuda treba obavezno navući rukavice!) pripomoći će njegovom poljuljanom osjećaju samopouzdanja. Žena pritom treba biti vrlo strpljiva i tolerantna. Ne bi npr. smjela zanovijetati i cendrati baš zbog svakog razbijenog tanjura ili čaše. Ni slučajno ne bi smjela spominjati svoje bivše ljubavi, a niti muževe uspješne kolege i poznanike. Umjesto toga, vješto treba plasirati dobre strane ovakve situacije. Ako ih se sjeti.