iep.hr Popularna psihologija

Zablude o ljubavi

Iz knjige: Srce moje i tvoje u ljubavi stoje
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Ljubav je najvažnija stvar u životu

Ne

Ljubav je najvažnija stvar u životu, odnosno: Ljubav je smisao života - vjerovanje je koje ucjenjuje život: život je vrijedan dok u njemu postoji ljubav; kada se pojave problemi, javlja se i osjećaj tuge i besmisla sve do - u krajnjem slučaju - samoubojstva.

Da

Ljubav doista jeste važna, no postoje i druge važne stvari u životu, stvari u kojima je čovjek uživao prije te (nesretne) ljubavi. Prema jednom grafitu "nužno je imati pun frižider; to je smisao života, a onda ljubav i sve ostalo". Postoje također i druge vrste ljubavi (prema djeci, Bogu, radu - npr. humanitarnom, domovini). Smisao života je sam život. 

Samo jednom se ljubi

Ne

Samo jednom se ljubi, sve je ostalo varka - riječi su iz nekad vrlo popularnog šlagera. Ili drugim riječima - prava ljubav javlja se samo jednom u životu. Ovakvi ljudi su uvjereni da se u životu može samo jednom voljeti i da postoji osoba koja će, kad se pojavi, biti dostojna njihove ljubavi do kraja života. Samo po sebi ovakvo vjerovanje može imati barem tri nepovoljne posljedice:

• Prva je neodlučnost - naime u susretu s mogućom ljubavi čovjek se uvijek pita je li to ona prava. Kako na to pitanje, naravno, ne može odgovoriti (često niti ako proba, a kamoli ako ne), ostaje sa svojim sumnjama - stalno sam. Ako se ipak odluči za neku vezu i uđe u brak, u susretu s prvim većim problemima počinju redovito i sumnje i samooptuživanja u smislu: Ovaj je brak pogreška..., da sam bar...

• Drugi mogući ishod ukorijenjenog vjerovanja o samo jednoj ljubavi (bez obzira smatra li se kako se samo jednom može iskreno voljeti ili pak kako čovjek ima pravo na samo jednu šansu) može biti odluka da se pod svaku cijenu ostane u (lošoj) vezi jer - "ljubavna karta" je potrošena, više ih nema.

• Treća, jednako nepovoljna varijanta je izaći iz veze, rastati se, i nastaviti život bez ljubavi i bez pokušaja da se ona ponovno potraži. Jer svoju smo "kartu" već potrošili.

Da

• Sami određujemo koliko ćemo "karata" iskoristiti. U lošoj vezi ne treba silom ostajati; čak niti "zbog djece", a posebno ako su baš djeca ta koja najviše osjećaju posljedice takve veze - što je, nažalost, najčešći slučaj.

• Svatko ima pravo i na pogrešku i na novu ljubav. Ljubavi su međusobno različite, poput različitih boja, ali sve su prave. Kao što i svoju djecu volimo na različite načine, tako i svoje partnere ljubimo na različite načine. I uvijek je najnovija ljubav - prava ljubav.

• Ne samo da se u životu može voljeti više puta nego je i praktično nemoguće voljeti samo jednom

Ljubav je bol

Ne

Ljubav je bol u srcu mom, ljubav je preteška bol riječi su jedne druge popularne pjesme. "Ljubav je bol", čak što  više, "ljubav je najveća bol" - ako nisi nekad "smrtno" patio zbog neke ljubavi, onda to i nije prava ljubav. Ovakvu ideju ljubavi možemo pronaći u mnogim knjigama, filmovima, kazališnim predstavama i popularnim hitovima zabavne i ine glazbe.

Osobe s ovakvom idejom ljubavi imaju određeni osjećaj nerealnosti kada u njihovom odnosu s drugom osobom nema patnje. Oni takve odnose često proglašavaju površnima, a onda ih prekidaju ili u njih unose određenu količinu patnje kako bi potvrdili da se radi o pravoj ljubavi.

Osoba koja počinje sumnjati u svoju ljubav prema partneru može male nesporazume zaoštravati i pretvarati u "raskide". Ako joj u takvim slučajevima bez partenra teško ona zaključuje da ga ipak voli i nastavlja s odnosom.

Ništa nije bolno u sebi i po sebi. Bol je rezultat pogrešne misli. Bol je greška u mišljenju.... Bol nastaje iz prosudbe koju ste donijeli o stvarima. Uklonite prosudbu, i bol nestaje.

N. D. Walsch     Razgovori s Bogom

Da

• Ako ti je do nekog stalo, jasno je da ćeš se osjećati loše, bit ćeš nezadovoljna, potištena, nesretna, ako ga nema. No, ne treba pretjerivati - prevelika bol uništava ljubav. ("Patiš dok ne shvatiš, a kad shvatiš da patiš - tad patiš što si shvatio da si uzalud patio." - isto je jedan grafit)

• Ako se vaš partner ponaša tako da u odnosu osjećate bol i patnju a i dalje ste s njim - to je glupost, a ne ljubav.

• Ljubav nema veze s bolom i patnjom. Ljubav ima veze sa zadovoljstvo, srećom i ispunjenošću.

• Bol i patnja pokazuju vašu ovisnost o drugoj  osobi, a ne vašu ljubav za nju.

Još jedna zabluda o ljubavi!     

Za većinu ljudi simbol ljubavi je srce. No neki više drže do svoje jetre nego do srca. Berberke iz sjevernog maroka će muškarcu svoga života reći: Zarobio si mi jetru. Jetra se tamo smatra središtem ljubavi zato što je njezino zdravlje jako važno za dobru probavu, dakle, i za sreću. Mi znamo puno više onih koje će muškarcu kojeg žele izbaciti iz svoga života reći: Ideš mi na jetra.

Ako bismo baš trebali optužiti neki organ za ljubav onda je to najprije - hipofiza. Hipofiza moja i tvoja u ljubavi stoje. Baš ne zvuči nešto posebno. Ipak, kako upravo hipofiza regulira izlučivanje mnogih hormona, nesumnjive su joj i zasluge pri zaljubljivanju. Američki fiziolog John Money čak tvrdi da ljudi kod kojih je rad hipofize ispod normalnoga mogu naći partnera i vjenčati se, no taj će se brak temeljiti na prijateljstvu, bez strasti.

Najveća ljubavna iskušenja i najveće prepreke u ljubavi doživljavaju se prije braka

Ne

Temelj ovakvim vjerovanjima je u - bajkama, s kojima smo svi odrastali. Tako, nakon što kraljević (ili krojač, svejedno) otputuje na drugi kraj svijeta - u potrazi za zlatnom guskom, ili nečim sličnim što je smislio nevjestin otac (dakako, kraljevski), a da bi testirao budućeg zeta (koji usput obično svlada i par višeglavih zmajeva), obavi se vjenčanje i mladenci sretno žive do kraja života, uz mnoštvo djece.

Da

Vjerojatno bajke u toj etapi i završavaju - da bi se tako elegantno izbjeglo opisivanje bračnih bitki sa zmajevima i inim čudovištima - a zlatne guske niotkuda. Shvatiti treba da pravi problemi nastaju tek u braku: jedno je viđati se dnevno po par sati - u svom najboljem izdanju, fizičkom i psihičkom, a sasvim je drugo buditi se zajedno - s podočnjacima i "viklerima" - i skupljati po podu razbacane prljave čarape i gaće. (Da se zadržimo samo na tim podnošljivi(ji)m stranama zajedničkog života.)

Prava ljubav mijenja ljude

Ne

Mnogi ljudi vjeruju da ljubav ima magijsku snagu - dovoljno je iskreno i jako voljeti i loša osoba će se pretvoriti u dobru. Dva su tipa ljudi koji vjeruju u ovu zabludu - oni koji nude ovakvu terapijsku ljubav (spasitelji) i oni koji je traže (žrtve).

Spasiteljima je potreban netko koga će spašavati od zla i čiju će ličnost i sudbinu potpuno promijeniti svojom ljubavlju. U stvarnom životu oni obično traže partnere s problemima (alkoholičari, narkomani, siromašni, neobrazovani, homoseksualci čak) koje zatim pokušavaju popraviti. Njihovi pokušaji su dakako - neuspješni.

Za razliku od spasitelja, žrtve vjeruju da će se svi njihovi problemi riješiti kada konačno nađu pravu ljubav. To su osobe koje smatraju da su za sve njihove probleme krivi drugi. Ne shvaćaju da su upravo oni sami odgovorni za svoj život bez obzira imaju li ili ne trenutno u životu odgovarajuću ljubav. Umjesto toga oni čekaju da se u njihovom životu pojavi netko, čime odgovornost za vlastiti život prebacuju na drugog, sudbinu ili nedostatak ljubavi. Može me spasiti samo prava ljubav - tipična je izjava ovakvih ljudi.

Da

• Osoba se može promijeniti samo ako je to sama odlučila i ako to želi. Mi je ne možemo silom promijeniti. Možemo joj jedino davati podršku da u tome ustraje.

• Partneri se mogu međusobno podržavati u nekoj promjeni, dogovoriti se o njoj, no to ne bi smjelo biti na razini ucjena. Pretpostavka je da voljeti nekoga znači voljeti ga dobrim dijelom takvog kakav je sada, a ne onakvog kakav će tek postati. Samo u bajkama poljubac (princeze) pretvara žabu u princa. U životu se prije dešava obratno.

Unaprijeđena varijanta bajke o princezi i žapcu    

Jednom davno, u nekoj dalekoj zemlji, jedna je prekrasna i samosvjesna princeza sjedila na zelenoj travi, na obali nezagađenoga jezera uz svoj dvorac, kontemplirajući o ekološkim problemima. Iznenada, u krilo joj skoči žaba:

- Gospo lijepa, bijah nekoć zgodan princ no začara me zla vještica. Jedan vaš poljubac i ponovno ću se vratiti u svoje izvorno obličje. Tada se možemo, krasotice moja, vjenčati i nastaniti u tvom dvorcu zajedno s mojom majkom. I ti ćeš onda ostvariti svoje snove: kuhati mi, prati, podizati djecu i biti mi zbog toga vječno zahvalna.

Te se večeri, dok je za raskošno postavljenim stolom objedovala lagano prepržene žablje krakove u sosu od bijeloga vina i češnjaka princeza smijuljila u sebi i mislila: Ma, neeeema šanse dragi!

Nedostatak ljubavi u djetinjstvu ili sadašnjosti nije opravdanje za neodgovornost prema sebi. Svoje probleme moramo sami rješavati. Drugi nam mogu u tome pomoći, ali to ne mogu učiniti umjesto nas - ma koliko nas voljeli.

Zaljubljenost ili ljubav?   

Zaljubljeni ste ako mislite da je ON seksi poput Roberta Redforda (ili Brada Pitta - ovisno o dobnoj skupini), pametan kao Henry Kissinger, plemenit kao princ Charles, duhovit kao Woody Allen i razvijen kao Jimmy Connors.

Volite ga ako ste shvatili da je seksi kao Woody Allen, pametan kao Jimmy Connors (jel' to neki nogometaš?), duhovit kao princ Charles, nabildan kao Henry Kissinger i nema baš ništa od Redforda / Pitta, ali - ipak ste s njim.

Prava  ljubav je super seks

Ne

Ako se ne tresu brda, ne vide munje i ne čuju gromovi - onda to nije prava ljubav. Ljudi koji ovako misle nisu u stanju razdvojiti seks od ljubavi: ljubav je seks a seks je ljubav. Iz ovakvog vjerovanja proizlaze tri tipa ponašanja:

Promiskuitet - Za osobu koja izjednačava seks i ljubav, traženje prave ljubavi svodi se na traženje idealnog seksualnog partnera.

Neke od promiskuitetnih osoba stalno mijenjaju seksualne partnere zbog kroničnog osjećaja usamljenosti i nevoljenosti. U seksualnom odnosu one imaju iluziju da su voljene, no nakon odnosa se ponovno suočavaju s osjećajem usamljenosti. Stoga ubrzo počinju tražiti novog partnera koji će im pružiti kratkotrajni osjećaj voljenosti.

Drugi promiskuitetni ljudi pokušavaju naći partnera koji će ih osloboditi seksualnih kočnica i problema. Umjesto da priznaju i rješavaju svoje probleme oni vjeruju kako je s njima sve u redu - jedini je problem što nisu pronašli pravog partera.

Seksualna pseudoljubav - Kada osoba pronađe odgovarajućeg seksualnog partnera vjeruje kako je pronašla pravu ljubav. Kako je za nju dobar seks isto što i ljubav, osoba ostaje u odnosu s tom osobom čak i kad ništa osim seksa ne valja. Kako je kvalitet seksa za njih dokaz prave ljubavi - oni zaista vjeruju da to mora biti prava ljubav bez obzira na sva ostala neslaganja i nesuglasice.

Seksualni raskid - Ukoliko se kvalitet, intenzitet ili frekvencija seksualnih odnosa smanje, ovakva osoba to uzima kao dokaz prestanka ljubavi i obično prekida odnos.

Da

• Ljubav i seks su dvije posve različite pojave. Osobe koje se ne vole mogu imati vrlo dobre seksualne odnose, a isto tako oni partneri koji se vole mogu biti seksualno inhibirani. Partnerska ljubav je moguća i onda kada nema nikakvih seksualnih odnosa.

• Dakle, seks je važan onoliko koliko vi vjerujete da je važan, no treba znati da je seks ipak i - vještina. Maštovita. A kao svaka vještina stiče se vježbanjem, vježbanjem i samo vježbanjem, po mogućnosti - u paru. Ostale dijelove ljubavi je teže uvježbati.

Prava se ljubav stalno osjeća

Ne

(Pravo) ljubljena osoba ti je stalno na pameti. Bude li ti kojim slučajem prva jutarnja misao vezana uz šefa koji te maltretira, a ne uz ljubljenog, možda to i nije prava ljubav, možda čak potajno priželjkuješ šefa.

Mnogi ljudi vjeruju da je ljubav prava jedino onda kad je u svakom trenutku osjećamo. Oni izjednačavaju ljubav samo s osjećajem ugode i ako se dogodi da na voljenu osobu ne misle stalno ili gotovo stalno, ili još gore ako im ljubljena osoba izazove i neugodne osjećaje - za njih je to znak da se ne radi o pravoj ljubavi.

Da

Lijepo je lijegati i buditi se s mislima na ljubljenog, misliti na njega u međuvremenu, no to može biti i jako nepraktično, osobito ako se od vas očekuje da pored toga i živite. Ljubav je vrlo složen osjećaj: sastoji se od mnogih pozitivnih, ali i negativnih čuvstava i stanja: ljutnje, nezadovoljstva, tuge, pa i indiferentnosti. I takve osjećaje treba razumjeti i prihvatiti: oni ne znače da osobu više ne volimo.

Prava je ljubav potpuno razumijevanje

Ne

Ovi ljudi vjeruju da prava ljubav znači i apsolutno razumijevanje. Što je veće razumijevanje veća je i ljubav; nedostatak razumijevanja znači siguran nedostatak ljubavi. Kad ih pitate kako znaju da ih partner razumiju oni odgovaraju Tako što u odnosu nema konflikata ili Tako što se razumijemo bez riječi. Dakle, svaki put kad se pojavi konflikt ili kad ga partner ne shvati "i bez riječi" ova osoba će doživjeti kao nedostatak razumijevanja, a shodno tome i nedostatak ljubavi.

Da

• Razumijevanje je prije rezultat nego početak ljubavi. Da bi se s nekim razumjeli treba ga najprije koliko toliko poznavati, a potom i dalje upoznavati. Da bi nekoga upoznao, moraš s njim pričati (telepatija u tom smislu za sada ne daje pouzdane rezultate i ne oslanjajte se na nju!) Ako se uvijek i u svemu slažete - netko laže. Dakle, konflikt je sastavni dio ljubavi. Bez konflikta nema upoznavanja, a bez upoznavanja nema razumijevanja.

• Ako se u nečemu ne slažete sa svojim parterom, recite mu to. Nemojte se složiti s njim samo da izbjegnete konflikt. Važnije je biti ono što jeste, nego izbjegavati konflikt.

• Ako se partenr zbog nečega naljuti na vas - to nije kraj svijeta. Ljutnja nije odbacivanje nego zahtjev za promjenom ponašanja.

Ljubav je žrtva

Ne

Svaki odnos je svojevrstan kompromis. Partneri se povremeno moraju odreći nekih svojih želja kako bi onaj drugi mogao ostvariti svoje. Tako suprug može odustati od subotnjeg kartanja kako bi čuvao djecu da bi supruga mogla otići na proslavu mature. Ako odricanje nije uvijek na štetu jednog partnera - onda je to normalan dio svakog odnosa.

Ako me voli, žrtvovat će se

No osoba koja ljubav izjednačava sa žrtvovanjem čim posumnja u partnerovu ljubav traži žrtvu koja će je ponovno u nju uvjeriti. Kako "ljubav traži žrtve" što je žrtva veća, odnosno što je značajnije i veće ono čega se partner odriče u ime ljubavi, to je dokaz veći, a ljubav "jača". To je obično nešto do čega je partneru jako stalo ili nešto što je u suprotnosti s njegovim vrijednostima, kao - ako me voliš i želiš da budemo zajedno, odreći ćeš se svoje karijere, ili čak - ubit ćeš mog muža (Baš sam gledala neki film u kojem je nastavnica na taj način smotala  svog učenika i bili su zajedno - u zatvoru.) Ukoliko partner odbije takvu žrtvu jer smatra da to nije potrebno i da nema nikakve veze ni sa ljubavlju niti sa dokazivanjem ljubavi, tada osoba zaključuje da je ljubav prestala.

Ako volim žrtvovat ću se

Za ove osobe odricanje i žrtvovanje su znak kojim svoju ljubav dokazuju i sebi i drugima. Oni izgleda nisu sigurni u svoju ljubav pa je stalno moraju dokazivati.

Neki, kojima ljubav nije uzvraćena, žrtvuju se kako bi pokazali voljenoj osobi snagu svoje ljubavi. Vjeruju da će ih ona, kad to uvidi, ipak zavoljeti.

Ponekad ljudi s ovim vjerovanjem za partnera biraju hendikepiranu osobu. Ona im daje mogućnost da sebi i drugima pokažu koliko su se spremni žrtvovati i koliko su sposobni za ljubav.

Osoba se kroz odricanja i žrtve potpuno podređuje partneru i odustaje od vlastitih želja, interesa i potreba. Ako partner od nje to zahtijeva odustat će i od svojih prijatelja, karijere, interesa i roditelja. Ona gubi svoj identitet i stvara novi koji je isključivo vezan uz partnera.

Da

• Priroda ljubavi je da voljenu osobu potiče na razvoj a ne na žrtvovanje. Ljubav se može pokazati i dokazati i bez međusobnog sakaćenja.

• Pristanite na nešto što želite. Na ono što ne želite nemojte - ne stavljajte se u ulogu žrtve.

• Tko je spreman da se zbog ljubavi odrekne svega, taj ne voli sebe.

• Partnera treba voljeti onakvoga kakav jest, a ne tražiti od njega da se odrekne toga što ga čini takvim kakav jest.

Prava ljubav traje do kraja života

Ne

Ova zabluda slična je zabludi Samo jednom se ljubi. Razlika je samo u tome da osoba koja "samo jednom voli" može prestati voljeti i nastaviti svoj život bez ljubavi, dok osoba koja "voli do kraja života" tu mogućnost nema. Ovakva osoba može imati čitav niz problema:

• Teško se odlučuje za vezu, jer kad nekome "pokloni" ljubav onda je to zauvijek.

• Ostaje u odnosu u kojem je izrazito nezadovoljna jer nema izlaza. Ona mora voljeti osobu - pitanje je samo hoće li biti s tom osobom ili ne.

• U slučaju neuzvraćene ljubavi, osoba ostaje doživotno fiksirana za voljenu osobu koju nastavlja voljeti bez obzira što veza nije i neće biti ostvarena.

• Raskid odnosa ili gubitak partnera je izuzetno veliki stres za ovakvu osobu, jer to znači ostati bez nekog tko se ne može prestati voljeti.

• Nakon raskida odnosa ili smrti partnera, osoba je svoju sposobnost za ljubav trajno fiksirala za partnera, tako da sebi zatvara mogućnost da voli nekog drugoga.

Da

• Prava ljubav traje koliko traje. Ma koliko bila kvalitetna - ne mora trajati vječno. Kada prestanemo voljeti jednu osobu, možemo početi voljeti drugu.

• Vjernost je stvar odluke, a ne ljubavi. Ljudi ostaju u odnosu zato što tako žele i što su tako odlučili.

Opisali smo samo neke zablude o ljubavi. Nažalost ima ih još. No, nadamo se da su i ove dovoljne da vas potaknu na razmišljanje o svojim vjerovanjima o ljubavi. I ne zaboravite - to nisu činjenice. To su vjerovanja kojima, kao što kaže autor navedene knjige, možemo upropastiti vlastiti život tražeći idealnu ljubav.